Kompletnu odluku možete pronaći na websajtu Registra Nacionalnog Internet Domena Srbije – www.rnids.rs 

 


 

PRIVREDNA KOMORA SRBIJE
Komisija za rešavanje sporova povodom
registracije naziva nacionalnih internet domena
Knez Mihajlova 10
11000 Beograd

TD-1/21

KOMISIJA ZA REŠAVANjE SPOROVA POVODOM REGISTRACIJE NAZIVA NACIONALNIH INTERNET DOMENA pri Privrednoj komori Srbije, arbitražno veće u sastavu Dejan Đukić, predsednik arbitražnog veća, Dragan Milić i Vladan Joksimović, članovi arbitražnog veća, u postupku rešavanja spora povodom registracije naziva nacionalnog Internet domena, po tužbi tužioca X, protiv registranta Y, radi prenosa registracije naziva nacionalnog Internet domena „gsuite.rs“ u Registru nacionalnog Internet domena Srbije na osnovu Pravilnika o postupku rešavanja sporova povodom registracije naziva nacionalnih Internet domena („Sl. Glasnik RS“, br. 31/11, 24/12, 67/14, 61/16 i 74/19) donelo je dana __.__. 2021. godine, u Beogradu sledeću:

 

O D L U K U


I USVAJA SE TUŽBENI ZAHTEV Tužioca X  RADI PRENOSA REGISTRACIJE NAZIVA RS. DOMENA „gsuite.rs“ u Registru nacionalnog internet domena Srbije (RNIDS).


II OVLAŠĆUJE SE Registar nacionalnog internet domena Srije (RNIDS), da u skladu sa članom 22. i 31, Pravilnika o postupku za rešavanje sporova povodom registracije naziva nacionalnih Internet domena, izvrši prenos registracije naziva nacionalnog Internet domena: „gsuite.rs“ sa Registranta Y na Tužioca X.


O b r a z l o ž e nj e


Tužilac je dana 23.03.2021. godine podneo tužbu Komisiji za rešavanje sporova povodom registracije naziva nacionalnih internet domena pri Privrednoj komori Srbije, a radi prenosa registracije naziva domena „gsuite.rs“ sa Registranta na Tužioca, sa prilozima, punomoćjem za zastupanje i predlogom arbitara. Tužilac je dostavio dokaz o uplati registracionih troškova iz člana 32. Pravilnika o postupku za rešavanje sporova povodom registracije naziva nacionalnih internet domena. Dana 25.03.2021. godine Tužilac je uredio tužbu dostavljajući podnesak u kom je pravilno i precizno označio elektronsku adresu Registranta.


U tužbi je navedeno da je Tuženi registrovao domenski naziv „gsuite.rs“ kod registrara „Loopia d.o.o.“, uz šta je dostavio dokaz u vidu izvoda sa internet stranice Registra nacionalnog interneta domena Srbije (RNIDS).


Takođe je navedeno da je Tužilac jedna od vodećih svetskih firmi u oblasti industrije informatičke tehnologije, te da velikom broju korisnika nudi usluge pretraživanja interneta, elektronske pošte, rada u „cloud“-u, poslovnih alata, učenja na daljinu i slično. Prema daljim navodima iz tužbe, Tužilac je u avgustu 2006. godine lansirao svoj paket proizvoda i usluga za pružanje poslovnih aplikacija i softverskih alata. U početku je taj paket nosio naziv „Gugl aplikacije za Vaš domen“ (Google Apps for Your Domain) i obuhvatao je usluge e-pošte, alate za onlajn saradnju i kalendare, kao i alate za razvoj i hosting veb stranica. Nakon određenog vremena, Tužilac je proširio svoju ponudu koja sada, između ostalog, uključuje dodatne kapacitete za skladišenje u oblaku, softverske alate za integraciju poslovnih aplikacija, mrežne proizvode za kreiranje i upravljanje dokumentima, poboljšane mogućnosti imejl komunikacije, unapređene bezbednosne funkcije, računarski hardver, kao i dvadesetčetvoročasovnu podršku.


Tužilac dalje navodi da je u septembru 2016. godine promenio naziv navedenog paketa proizvoda u „G SUITE“, te da je ta promena naziva imala veliki odjek u medijima. U tužbi je navedeno da je početkom 2017. godine više od 3 miliona poslovnih klijenata i 70 miliona klijenata u oblasti obrazovanja koristilo „G SUITE“ proizvode Tužioca, dok se u maju 2020. godine broj preduzeća koji koriste „G SUITE“ paket popeo na preko 6 miliona. Konačno, navodi se i da trenutno Tužiočev paket proizvoda koristi preko 2 milijarde aktivnih korisnika, svakog meseca.
Tužbom je istaknuto i da je Tužilac i nosilac međunarodnog registrovanog žiga „G SUITE“, sa važenjem u Republici Srbiji (znak u reči), br. 1349802, koji je registrovan 08.12.2016. godine (sa prioritetom od 09.06.2016. godine, kao datumom podnošenja prijave žiga br. TO/M/16/03269 u Tongi), koji važi do 08.12.2026. godine, i to za sledeću robu i usluge u klasama 09, 38, 39 i 42:


Klasa 09: računarski softver i računarski programi za upravljanje bazama podataka, elektronske proračunske tabele, dizajniranje, kreiranje, uređivanje i objavljivanje dokumenata, vođenje beleški, e-poštu, kalendar, upravljanje kontaktima, grafičku prezentaciju, objavljivanje na radnoj površini, upravljanje dokumentima, obradu teksta, trenutke poruke, glas preko internet protokola, video konferencije, audio konferencije, deljenje aplikacija, bezbednost računarske mreže i otkrivanje i sprečavanje napada.


Klasa 38: telekomunikacione usluge, naime, elektronski prenos podataka i digitalnih poruka putem globalnih računarskih i komunikacionih mreža; usluge digitalnog multimedijskog emitovanja putem interneta, i to objavljivanje, prikazivanje i elektronski prenos podataka, zvuka i videa; pružanje pristupa računarskim bazama podataka u oblastima od opšteg interesa; usluge razmene trenutnih poruka; usluge prenosa glasa putem internet protokola; usluge video i audio konferencija koje se sprovode putem interneta, telefona i mobilnih uređaja; komunikacija putem računarskih terminala; lokalne i međugradske telefonske usluge; usluge mobilne telefonije.


Klasa 39: elektronsko skladištenje elektronskih medija, odnosno korisničkih dokumenata, proračunskih tabela, crteža, slika, audio datoteka, video datoteka i skeniranih dokumenata.


Klasa 42: pružanje aplikacionih usluga, naime hosting računarskih softverskih aplikacija drugih; pružanje aplikacionih usluga koji sadrži softver za upotrebu u kreiranju tekstualnih dokumenata, proračunskih tabela, tabela i vebsajtova; računarske usluge, naime, integracija privatnog i javnog okruženja za računarstvo u oblaku; usluge računara, naime usluge pružanja hostinga u oblaku; pružanje sistema virtuelnih računara i okruženja virtuelnih računara putem računarstva u oblaku; usluge tehničke podrške, odnosno rešavanje problema sa računarskim softverom u oblasti računarstva u oblaku; pružanje aplikacionih usluga, naime, hosting i održavanje zajedničkih vebsajtova koje su kreirali drugi upotrebom softvera koji se ne može preuzeti.


Uz tužbu je dostavljen i dokaz u vidu potvrde Zavoda za intelektualnu svojinu o registraciji i važenju Tužiočevog žiga br. 1349802 u Republici Srbiji.


Dalje se navodi da je Tužilac vlasnik i međunarodnih žigova koji su registrovani za znak „G SUITE“, a odnose se na robe i usluga iz klasa 09, 38, 39 i 42 u različitim zemljama sveta, uključujući zemlje Evropske Unije, Kanadu, Kinu, Norvešku, Rusiju, Švajcarsku, Tursku, U.A.E, Veliku Britaniju, S.A.D i dr, a uz šta je kao dokaz naveden spisak Tužiočevih žigova „G SUITE“ u klasama 09, 38, 39 i 42.


Tužilac dalje navodi da je on vlasnik niza ranijih domenskih naziva, te da je pored generičkog domenskog naziva „gsuite.com“, vlasnik i velikog broja nacionalnih domena u zemljama širom sveta, kao što su Kanada, Nemačka, Francuska, Austrija, Belgija, Holandija, Luksemburg, Švajcarska, Rusija, Brazil, Argentina, Hong Kong, Japan, Koreju i dr, a uz šta je dostavljen dokaz u vidu spiska nekih internet domena, u kojima se pominje fraza „G SUITE“, a koji su u vlasništvu Tužioca.


Tužilac u tužbi iz svega prethodno iznetog istakao da je registracija domenskog naziva „gsuite.rs“ protivna odredbama Zakona o žigovima (Službeni glasnik RS, broj 06/2020 od 24.01.2020.), kao i odredbama Opštih uslova o registraciji naziva nacionalnih internet domena (usvojenim 28.05.2016. izmenjenim i dopunjenim 19.05.2018. i 15.12.2018, i objavljenim na internet stranici RNIDS). U vezi sa tim citiran je član 49. Zakona o žigovima kojim je propisano da je nosilac žiga ima isključivo pravo da znak zaštićen žigom koristi za obeležavanje robe, odnosno usluga na koje se taj znak odnosi. Takođe, i da je članom 56. istog zakona propisano je da nosilac čuvenog žiga (iz člana 6, stav 1, tačka 4. zakona) ima pravo da drugim licima zabrani da bez njegove pisane saglasnosti koriste u prometu isti ili sličan znak za obeležavanje robe, odnosno usluga koje nisu slične onima za koje je žig registrovan, ako bi se neovlašćenim korišćenjem takvog znaka nelojalno ostvarivala korist iz stečene reputacije čuvenog žiga ili bi se štetilo njegovom distinktivnom karakteru, odnosno reputaciji. Zbog toga je tužilac zaključio mu pripada isključivo pravo korišćenja žiga „G SUITE“ u Republici Srbiji za označavanje robe ili usluga za koje je žig registrovan, uključujući promociju takvih roba ili usluga, odnosno promociju svoje poslovne delatnosti putem interneta, te ima pravo da zabrani drugim licima korišćenje istog ili sličnog žiga za iste i slične robe ili usluge kao i za robe ili usluge koje nisu slične.


Dalje se tužbom navodi da je članom 10. Opštih uslova o registraciji naziva nacionalnih internet domena utvrđeno da stupanjem u ugovorni odnos, odnosno registracijom naziva domena, registrant posebno izjavljuje i tvrdi da, prema svom najboljem znanju i iskrenom uverenju, registracija traženog naziva domena ne vređa pravo intelektualne svojine ili neko drugo subjektivno pravo trećih lica, kao i da naziv domena ne registruje protivno načelu savesnosti, poštenja i dobrih poslovnih običaja, te da naziv domena neće svesno koristiti protivno ovim načelima.


Takođe se navodi da je članom 22. Pravilnika o postupku rešavanja sporova povodom registracije naziva nacionalnih internet domena (Službeni glasnik RS, br. 31/2011, 24/2012, 67/2014 i 61/2016) propisano da arbitražno veće može doneti odluku o prestanku ili prenosu registracije spornog naziva domena sa registranta na tužioca ukoliko se dokaže da su ispunjeni sledeći uslovi:


1. da je nacionalni naziv domena istovetan predmetu tužiočevog žiga, ili mu je sličan u meri da može stvoriti zabunu i dovesti u zabludu učesnike u prometu;
2. da registrant nema pravo ili legitiman interes da koristi sporni naziv nacionalnog internet domena;
3. da je registrant naziv nacionalnog internet domena registrovao i koristio protivno načelu savesnosti, poštenja i dobrih poslovnih običaja.


Tužilac dalje navodi da je naziv domena „gsuite.rs“ identičan Tužiočevom ranijem žigu „G SUITE“ br. 1349802, te da je Tužiočev žig „G SUITE“ registrovan 08.12.2016. sa prioritetom od 09.06.2016, kao datumom podnošenja prijave žiga br. TO/M/16/03269 u Tongi, pa da zato uživa prioritet u odnosu na domen „gsuite.rs“ Tuženog, koji je registrovan 08.03.2017. godine. U vezi sa tim, Tužilac navodi da domen koji je predmet spora „gsuite.rs“ sadrži termin „GSUITE“ u kombinaciji sa „ccTLD“ kodom .rs. Navodi se da je distinktivni element domena – termin „GSUITE“ identičan Tužiočevom žigu „G SUITE“ koji je registrovan pod br. 1349802. Dodatak .rs predstavlja nacionalni domen Republike Srbije, te se navodi da se isti ne uzima u obzir prilikom ocene sličnosti domenskog naziva sa Tužiočevim ranije registrovanim čuvenim žigom „G SUITE“. Navodi se da navedeni domen Tuženi koristi za privlačenje i preusmeravanje kupaca na svoj veb sajt „cloudoffice.rs“ na kome nudi računarski softver i usluge u oblasti računarstva u oblaku, „VoIP“ sistema, Kol-centra u oblaku i kompletnih rešenja za prebacivanje poslovanja na oblak, a što je sve veoma slično proizvodima i uslugama za koje je Tužiočev žig zaštićen. Takođe, se navodi da je predmetni naziv domena identičan Tužiočevim brojnim ranijim domenskim nazivima koji su registrovani u drugim zemljama, a koji se svi sastoje od naziva „GSUITE“ i nedistinktivne oznake koja samo označava kategoriju i/ili državu kojoj pripada dodeljeni domen (npr. „gsuite.com“).


Dalje, Tužilac u tužbi navodi da Tuženi nema pravo ili legitiman interes da koristi sporni naziv nacionalnog internet domena „gsuite.rs“. U vezi sa tim navodi da je Tuženi mogao da registruje žig pod bilo kojim drugim nazivom, odnosno nazivom koji nije registrovan kao nečiji žig, ali je ipak odabrao domen www.gsuite.rs“ , a sve u cilju privlačenja korisnika na taj vebsajt i njihovog daljeg preusmeravanja na svoj vebsajt „cloudoffice.rs“, a na kome nudi usluge iz oblasti poslovanja u „cloud“-u, uključujući i „prebacivanje celog poslovanja na Google“ uz „upotrebu (Tužiočevog) G SUITE paketa“. Takođe, Tužilac ističe da je na navedenom sajtu istaknuto da je Tuženi zvanični „Google“ partner, što je po Tužiočevim rečima neistinito. Uz prethodno istaknute navode dostavljen je dokaz u vidu skrinšota sa veb stranica Tuženog „gsuite.rs“ i „cloudoffice.rs“.


Tužilac navodi da, u skladu sa članom 24. Pravilnika o postupku rešavanja sporova povodom registracije naziva nacionalnih internet domena, registrant, odnosno Tuženi, ima legitiman interes da koristi naziv nacionalnog internet domena ukoliko dokaže sledeće:


1. da je pre bilo kakvog saznanja o pokretanju tužbe koristio naziv nacionalnog internet domena u komercijalne svhre, saglasno dobrim poslovnim običajima, načelima savesnosti i poštenja; ili
2. da je pre podizanja tužbe već bio poznat široj javnosti kao titular tog naziva nacionalnog internet domena, bez obzira što nije zaštitio sporni znak žigom; ili
3. da koristi naziv nacionalnog internet domena isključivo u nekomercijalne svrhe, bez ikakve namere da potrošače i druge učesnike u prometu dovede u zabludu u pogledu porekla označenih roba ili usluga, a u kontekstu bitne sličnosti ili istovetnosti sa predmetom tužiočevog žiga.


U vezi sa tim, Tužilac dalje navodi da Tuženi nema legitimni interes u smislu citiranog člana Pravilnika, budući da:


1. pre saznanja o pokretanju tužbe Tuženi nije koristio naziv „gsuite.rs“ u skladu sa dobrim poslovnim običajima, načelima savesnosti i poštenja, s obzirom da je kao domenski naziv registrovao i koristio Tužiočev žig „G SUITE“ br. 1349802, i to bez ovlašćenja Tužioca kao vlasnika žiga koji ima isključivo pravo da taj žig koristi u Republici Srbiji za označavanje robe i usluga za koje je žig registrovan.
2. pre podizanja Tuženi nije bio, odnosno nije mogao biti poznat široj javnosti kao titular naziva internet domena „gsuite.rs“, budući da korisnici proizvoda za poslovanje i saradnju vezuju naziv „GSUITE“ za Tužioca, kao globalno poznatu firmu u oblasti informacionih tehnologija , kao i za njegov čuveni žig „G SUITE“, koji je registrovan u Republici Srbiji. Naziv Tuženog je registrovan i posluje pod nazivom „IP HOUSE d.o.o.“, te nema nikakve veze sa nazivom „GSUITE“, pa u skladu sa tim nije ni ovlašćen da koristi naziv „G SUITE“, koji je kreiran od strane Tužioca i registrovan kao njegov žig.
3. Tuženi ne koristi sporni domenski naziv „gsuite.rs“ isključivo u nekomercijalne svrhe, već ga koristi za privlačenje i preusmeravanje eventualnih kupaca na svoj vebsajt „cloudoffice.rs“ na kom nudi proizvode i usluge uz nakandu, pri čemu se na navedenom vebsajtu predstavlja kao partner Tužioca, što nije istina, a čime potrošače i druge učesnike u prometu dovodi u zabludu u pogledu porekla ponuđene robe i usluga.


Dalje je u tužbi navedeno da Tužilac i Tuženi nikada nisu bili ni u kakvom poslovnom odnosu, te da Tužilac nikada nije Tuženog ovlastio da koristi ili registruje naziv domena „gsuite.rs“, niti da na bilo koji drugi način koristi Tužiočev žig „G SUITE“, pa ni da se predstavlja kao „Google“ partner.


Takođe, Tužilac navodi da Tuženi ne poseduje žig „G SUITE“, te da taj naziv nema nikakve veze sa njegovim poslovnim imenom, pa u skladu sa tim nema pravo ni legitimni interes da registruje i koristi naziv nacionalnog internet domena „gsuite.rs“. U skladu sa tim ističe da smatra da je jasno da je Tuženi registrovao sporni domenski naziv „gsuite.rs“ koji je identičan Tužiočevom žigu „G SUITE“, upravo da bi iskoristio reputaciju samog Tužioca i njegovog žiga, te na taj način privukao korisnike interneta na svoj vebsajt, a na kom tvrdi da vrši svoju delatnost u određenom obliku poslovne saradnje sa Tužiocem, što nije tačno.


Tužilac u stavu VIII tužbe navodi da je sama registracija, kao i korišćenje, domenskog naziva „gsuite.rs“, protivna načelu savesnosti, poštenja i dobrih poslovnih običaja. Naime, Tužilac nije ovlastio Tuženog da registruje u koristi domenski naziv „gsuite.rs“, a takođe se Tuženi na svojoj internet stranici „www.gsuite.rs“ neistinito predstavlja kao „zvanični Google partner“, te na taj način pokušava da privuče klijente i navede ih da poveruju da postoji povezanost između Tuženog i globalne kompanije, kao i između usluga koje oni pružaju.


Tužilac dalje navodi da je Članom 23, stav 1, tačka 4. Pravilnika o postupku rešavanja sporova povodom registracije naziva nacionalnih internet domena propisano da će se smatrati da je naziv nacionalnog internet domena registrovan ili korišćen na način koji je suprotan dobrim poslovnim običajima, načelu savesnosti i poštenja, naročito ako se dokaže da je registrant koristio naziv nacionalnog internet domena koji je istovetan ili bitno sličan predmetu tužiočevog žiga, pretežno radi privlačenja korisnika interneta na svoj vebsajt ili drugi internet servis, radi komercijalnih efekata, stvarajući tako zabunu u pogledu porekla robe koja se na tom sajtu, odnosno putem tog internet servica, prodaje, odnosno u pogledu usluga koje se pružaju.
U skladu sa tim Tužilac navodi da je Tuženi registrovao internet domen „gsuite.rs“, te da ga koristi protivno dobrim poslovnim običajima, načelu savesnosti i poštenja jer ga je, kao što je ranije objašnjeno, registrovao i koristi ga bez ovlašćenja Tužioca, a navedeni internet domen je identičan Tužiočevom žigu „G SUITE“, br. 1349802, i to za privlačenje i preusmeravanje potencijalnih kupaca na svoj vebsajt „cloudoffice.rs“ na kom nudi robu i usluge koje su vrlo slične onima za koje je Tužiočev žig zaštićen. Dalje, Tužilac napominje da Tuženi to čini radi komercijalnih efekata, odnosno da bi povećao promet robe i usluga na svom vebsajtu, a koje nudi za novčanu nadoknadu.
Konačno, Tužilac navodi da je Tuženi morao da ima povećan stepen pažnje prilikom utvrđivanja činjenice da li predmetni domen vređa pravo intelektualne svojine trećeg lica, budući da je prilikom registracije, u skladu sa članom 10. Opštih uslova o registraciji naziva nacionalnih internet domena, da posebnu izjavu da, prema njegovom najboljem znanju i iskrenom uverenju, registracija traženog domena ne vređa pravo intelektualne svojine ili neko drugo subjektivno pravo trećih lica. Takođe, navodi se da Tuženi nema legitiman interes ni pravo da koristi domenski naziv „gsuite.rs“, budući da je isti identičan Tužiočevom žigu „G SUITE“, te da je Tuženi predmetni domen registrovao protivnu načelu savesnosti, poštenja i dobrih poslovnih običaja, kao i da su ispunjeni svi uslovi za prenos domenskog naziva „gsuite.rs“ iz člana 22. Pravilnika o postupku rešavanja sporova povodom registracije naziva nacionalnih internet domena.


Registrant je imejlom od 29.03.2021. godine obavestio Komisiju o tome da je sa zastupnicima Tužioca postigao dogovor o ustupanju predmetnog internet domena, te da su na taj način spor rešili mirnim putem. U svom odgovoru Komisija je još jednom obavestila Registranta da teče rok za izjašnjenje na tužbu, kao i za imenovanje arbitara.


Uzevši u obzir da Registrant u ostavljenom roku nije dao predlog arbitara, drugog člana Arbitražnog veća imenovalo je Predsedništvo Komisije u skladu sa članom 9, stav 3. Pravilnika o postupku za rešavanje sporova povodom registracije naziva nacionalnih internet domena.


Registrant je 07.04.2021. godine, imejlom blagovremeno dostavio Komisiji odgovor na tužbu, a pritom je i priložio sporazum zaključen između Tužioca i Registranta, kojim su regulisali sporne odnose u vezi sa predmetnim nazivom internet domena „gsuite.rs“, te saglasno utvrdili da je Registrant voljan da bez odlaganja ustupi isti Tužiocu. 08.04.2021. godine Tužilac je, preko svog punomoćnika, potvrdio Komisiji da postoji dogovor o potpisivanju sporazuma između njega i Registranta, te izjavio da će Komisiji sporazum dostaviti čim bude u mogućnosti.


U predmetnom sporazumu, između ostalog, utvrđeno je da:


– Registrant priznaje da je Tužiočev zahtev za prenos registracije domenskog naziva „gsuite.rs“ sa Registranta na Tužioca osnovan;
– su Tužilac i Registrant saglasni da Arbitražno veće Komisije, bez održavanja usmene rasprave, donese odluku kojom usvaja tužbeni zahtev Tužioca i ovlašćuje

Registar nacionalnog internet domena Srbije (RNIDS) da izvrši prenos registracije domena „gsuite.rs“ sa Registranta na Tužioca.


Član 19, stav 1. Pravilnika o postupku za rešavanje sporova povodom registracije naziva nacionalnih internet domena propisuje da se usmena rasprava zakazuje kada arbitražno veće zaključi da su se za to steklu uslovi i kada oceni da je celishodno.
Član 19, stav 4. Pravilnika o postupku za rešavanje sporova povodom registracije naziva nacionalnih internet domena propisuje da stranke u postupku mogu sporazumno podneti arbitražnom veću predlog da se odluka donese bez održavanja usmene rasprave.


Član 9, stav 3. Pravilnika o postupku za rešavanje sporova povodom registracije naziva nacionalnih internet domena propisuje da ukoliko tužilac ili registrant ne predlože arbitre ili ukoliko, iz bilo kog razloga, predloženi arbitri ne budu u mogućnosti da učestvuju u arbitražnom postupku, Predsedništvo Komisije će imenovati po jednog arbitra za svaku stranu u sporu sa Liste arbitara.


Član 22. Pravilnika o postupku za rešavanje sporova povodom registracije naziva nacionalnih internet domena propisuje da Arbitražno veće može doneti odluku o prestanku ili prenosu registracije spornog naziva domena sa registranta na tužioca ukoliko se dokaže da su ispunjeni sledeći uslovi:


1. da je naziv nacionalnog domena istovetan predmetu tužiočevog žiga, ili mu je sličan u meri da može stvoriti zabunu i dovesti u zabludu učesnike u prometu;
2. da registrant nema pravo ili legitiman interes da koristi sporne nazive nacionalnih internet domena;
3. da je registrant naziv nacionalnog internet domena registrovao i koristio protivno načelu savesnosti, poštenja i dobrih poslovnih običaja.


Član 10, stav 1. Opštih uslova o registraciji naziva nacionalnih internet domena propisuje da stupanjem u ugovorni odnos, odnosno registracijom naziva domena, registrant posebno izjavljuje i tvrdi, da prema svom najboljem znanju i iskrenom uverenju, registracija traženog naziva domena ne vređa pravo intelektualne svojine ili neko drugo subjektivno pravo trećih lica, kao i da su svi podaci navedeni u zahtevu za registraciju istiniti i potpuni. Registrant, takođe, izjavljuje da naziv domena ne registruje protivno načelu savesnosti, poštenja i dobrih poslovnih običaja, te da naziv domena neće svesno koristiti protivno ovim načelima.


Na osnovu svega navedenog, a posebno na osnovu sporazuma zaključenog između Tužioca i Registranta, Arbitražno veće je utvrdilo da su ispunjeni svi kriterijumi za usvajanje tužbenog zahteva, odnosno za donošenje odluke o prenosu registracije spornog naziva internet domena sa Registranta na Tužioca, pa je odlučilo kao u izreci odluke.


I pored postignutog sporazuma između Tužioca i Registranta, arbitražno veće je utvrdilo da je sporni naziv internet domena „gsuite.rs“ istovetan kao zaštićeni žig Tužioca „G SUITE“ u meri u kojoj može stvoriti zabunu i dovesti u zabludu učesnik u prometu. Naime, sporni domen u svom nazivu sadrži reč „GSUITE“, a koja je žigom zaštićeni znak Tužioca. Arbitražno veće smatra da je Registrant morao znati da Tužilac u poslovanju koristi svoj žig „G SUITE“, i to da ga koristi kao osnov za naziv nacionalnih internet domena, uzevši u obzir prisutnost paketa usluga koji Tužilac nudi pod nazivom „G SUITE“, kao i njihovu globalnu prisutnost, zbog čega je Registrant morao znati da registracijom spornog domena može dovesti u zabunu i stvoriti zabludu kod velikog broja učesnika u prometu, na način što bi ti učesnici mogli sporni domen da dovedu u vezu sa zaštićenim žigom Tužioca.


Arbitražno veće je, ceneći navode iz tužbe da između Tužioca koji je nosilac žiga „G SUITE“ i Registranta domena „gsuite.rs“ ne postoji, niti je postojao nikakav pravni odnos na osnovu kog bi bilo regulisano eventualno ustupanje prava na upotrebu žiga „G SUITE“, utvrdilo da Registrant nema pravo niti drugi legitiman interes da koristi sporni nacionalni internet domen.


Arbitražno veće je takođe utvrdilo da je Registrant sporni naziv internet domena registrovao i koristio suprotno načelima savesnosti i poštenja, kao i suprotno dobrim poslovnim običajima, uzevši u obzir da je prilikom registracije dao izjavu da registracija traženog naziva internet domena ne vređa pravo intelektualne svojine ili neko drugo subjektivno pravo trećih lica, a da je morao znati da registracijom spornog naziva vrši povredu Tužiočevog žiga „G SUITE“. Na činjenicu da Registrant nije koristio predmetni internet domen u skladu sa dobrim poslovnim običajima utiče i okolnost da je na internet sajtu koji se nalazi na predmetnom domenu nudio usluge koje su bitno slične uslugama koje nudi Tužilac, a što dalje ukazuje da je morao znati da takve usluge, odnosno paket usluge, već postoje.


U skladu sa članom 31, stav 1. Pravilnika o postupku za rešavanje sporova povodom registracije naziva nacionalnih internet domena, odluka arbitražnog veća je konačna i protiv nje nema mesta žalbi.


Saglasno članu 31, stav 2. Pravilnika o postupku za rešavanje sporova povodom registracije naziva nacionalnih internet domena, odluka arbitražnog veća se izvršava po isteku roka od deset dana od dana prijema odluke kod Registra, osim u slučaju da je strana u postupku dostavila dokaz o pokretanju postupka pred nadležnim sudom, kada se izvršenje odluke odlaže do pravnosnažnosti odluke suda.


U skladu sa članom 32, stav 2. Pravilnika o postupku za rešavanje sporova povodom registracije naziva nacionalnih internet domena, konstatuje se da Tužilac nema pravo na povreaćaj registracionih troškova, bez obzira na ishod spora.

 

ARBITRAŽNO VEĆE:

Dejan Đukić, predsednik arbitražnog veća


Dragan Milić, član arbitražnog veća


Vladan Joksimović, član arbitražnog veća