Autor: Boris Moljević

 


 

Pojam fonograma i prava proizvođača fonograma

Fonogram predstavlja snimak određenog zvuka, odnosno niza zvukova koji su zabeleženi na nosaču zvuka. Zvuk se snima fiksiranjem na nosač zvuka, kao što je CD, kaseta i slično, a koji dalje omogućava da se taj zvuk preslušava, umnožava i slično. Dakle, fonogram nije telesna stvar i treba ga razlikovati od samog nosača zvuka.

Pravo proizvođača fonograma je jedno od prava koja su srodna autorskom, i kao takvo je, u Republici Srbiji, regulisano Zakonom o autorskom i srodnim pravima. Proizvođačem fonograma smatra se ono lice, fizičko ili pravno, u čijoj organizaciji i čijim sredstvima je fonogram snimljen, i koje snosi odgovornost za snimanje samog fonograma. Takođe, proizvođač fonograma može biti i lice koje je fonogram proizvelo tuđim sredstvima, ali na svoj rizik.

Shodno pomenutom zakonu, proizvođač fonograma za svoj fonogram poseduje imovinska prava, konkretno ima ekskluzivno pravo da drugom zabrani, odnosno dozvoli:

  • umnožavanje svog fonograma;
  • stavljanje u promet umnoženih primeraka fonograma;
  • davanje primeraka svog fonograma u zakup;
  • interaktivno činjenje dostupnim javnosti svog fonograma, žičnim ili bežičnim putem.

 

Pored toga, proizvođaču fonograma je zakonski utvrđeno i pravo na naknadu za:

  • emitovanje i reemitovanje fonograma;
  • javno saopštavanje fonograma;
  • javno saopštavanje fonograma koji se emituje.

 

Proizvođač fonograma se ne može odreći navedenog prava na naknadu, a jedini način da ga ostvari je preko organizacije za kolektivno ostvarivanje autorskog i srodnih prava. Takođe, ova naknada se naplaćuje od korisnika i to u vidu jedinstvene naknade, na osnovu ugovora o naplati i raspodeli jedinstvene naknade koji zaključuju organizacija za kolektivno ostvarivanje srodnih prava proizvođača fonograma i organizacija interpretatora. Treba naglasiti da ne postoje moralna prava proizvođača fonograma, kao što je to slučaj sa autorima ili interpretatorima.

Proizvođač fonograma svoja imovinska prava može preneti na drugo lice, i u tom slučaju sticalac prava proizvođača fonograma je u potpunosti izjednačen za proizvođačem fonogram, u pogledu prava i obaveza.

U samoj praksi često dolazi do poistovećivanja autora, interpretatatora ili izdavača sa proizvođačima fonograma, pa samim tim i do mešanja njihovih zasebnih prava. Zavisno od konkretnog slučaja, odnosno od odgovora na pitanje ko je organizovao i finansirao proizvodnju fonograma, nije isključeno da to budu autori, interpretatori ili izdavači, ali to takođe može biti i neko drugo lice čiji je “zadatak” bio isključivo proizvodnja fonograma, bez učešća u samom kreiranju autorskih dela, njihovom izvođenju, reklamiranju ili izdavanju.

U slučaju da fonogram nije izdat ili objavljen u skladu sa zakonom, prava proizvođača fonograma traju 50 godinu od dana nastanka fonograma, a ukoliko je fonogram zakonito izdat ili objavljen, prava traju 70 godinu od trenutka izdavanja ili objavljivanja, u zavisnosti koji je od tih datuma raniji.

Iako je zakonskim okvirom, kao i internim aktima organizacije za kolektivno ostvarivanje prava proizvođača fonograma (o čemu će biti reči dalje u tekstu), jasno utvrđen pojam proizvođača fonograma, obim i sadržina njegovih prava, odnos sa drugim licima i slično, problem nastaje u samoj praksi. Veliki broj subjekata koji dolazi u dodir sa pravom proizvođača fonograma kroz svoju izdavačku, autorsku ili neku drugu delatnost, ima problema da razlikuje osnovne pojmove ovog dela prava intelektualne svojine. Takođe, isti problem postoji i kod pravnika, advokata, pa i samih sudija čiji rad nije intenzivnije usmeren ka autorskom i srodnim pravima.

 


 

Organizacija za kolektivno ostvarivanje srodnih prava proizvođača fonograma i ISRC kod

U Republici Srbiji, u skladu sa Zakonom o autorskom i srodnim pravima, i na osnovu rešenja Zavoda za intelektualnu svojinu, organizacija kojoj je povereno da zastupa interese proizvođača fonograma i da prikuplja naknade, je „Organizacija proizvođača fonograma Srbije – OFPS“ (u daljem tekstu: “OFPS” ili “Organizacija”). Cilj postojanja ovakve organizacije jeste omogućavanje da se naknade koje pripadaju različitim proizvođačima fonograma prikupljaju na jednom mestu, što olakšava posao emiterima, reemiterima i licima koja saopštavaju fonograme ili fonograme koji se emituju, budući da bi u suprotnom teško mogli da dodju neposredno do proizvođača fonograma ili nosilaca prava proizvođača fonograma. Kasnije se tako prikupljene naknade raspodeljuju samim proizvođačima, prema kriterijumima koje je odredila sama organizacija, u svom planu raspodele. Da bi nosilac prava proizvođača fonograma mogao da ostvaruje naknadu preko Organizacije, nije neophodno da bude njen član.

Takođe, OFPS je od strane „International Federation of the Phonographic Industry – IFPI“ imenovan za menadžera ISRC kodova na teritoriji Republike Srbije. ISRC kod (International Standard Recording Code) predstavlja jedinstveni kod zvučnih snimaka, ali i muzičkih video snimaka. Svakom snimku se dodeljuje poseban kod, na osnovu koga se taj snimak identifikuje svuda u svetu, i tako dodeljeni kod se ne može menjati. Treba naglasiti da se zvučni snimci, odnosno muzički video snimci kojima je dodeljen ISRC kod, svuda u svetu identifikuju na osnovu tog koda bez obzira na kataloško numerisanje ili drugi način identifikovanja na fizičkom nosaču zvuka ili zvuka i slike.

Podnošenje zahteva za dodeljivanje ISRC koda uređeno je OFPS-ovim Pravilnikom o dodeljivanju ISRC koda, u kom je utvrđeno da nosilac prava na snimku (fonogramu) može podneti navedeni zahtev, i to tako što će dostaviti sledeću dokumentaciju:

  •  popunjen obrazac za dodeljivanje ISRC koda koji se može naći na zvaničnom vebsajtu OFPS-a;
  • popunjenu excel tabelu sa podacima o snimku;
  • dokaze da je podnosilac zahteva ujedno i nosilac prava proizvođača fonograma;

 

U slučaju da je snimak izdat u trenutku podnošenja zahteva za dodeljivanje ISRC koda, dostavlja se i dokaz o tome, a ukoliko se ISRC kod dodeli pre izdavanja snimka, nosilac prava je dužan da snimak izda u roku od 7 dana od dobijanja ISRC koda. U suprotnom, OFPS će dodeljeni kod poništiti, ali taj kod neće ponovo dodeljivati drugim snimcima.

 


 

Prijava fonograma OFPS-u

Da bi proizvođač fonograma ostvarivao svoja prava preko OFPS-a, neophodno je da izvrši prijavu svojih fonograma, na način i po proceduri koju je odredila sama organizacija. Prijava se dostavlja elektronski, poštom ili neposredno u prostorijama organizacije, a treba da sadrži:

  • popunjenu excel tabelu koja sadrži podatke o fonogramu;
  • obrazac koji se može naći na vebsajtu OFPS-a (obrazac je različit u zavisnosti da li je u pitanju domaće, strano, fizičko ili pravno lice);
  • dokaze koji garantuju da je lice koje prijavljuje fonogram zaista proizvođač/nosilac prava proizvođača fonograma, kao i dokaz da je fonogram izdat;
  • izjavu kojom se garantuje da su podaci navedeni u tabeli i obrazcu tačni;

 

Dokazi koji garantuju da je određeno lice proizvođač fonograma ili nosilac prava proizvođača fonograma mogu biti različiti ugovori sa interpretatorima, ugovori o prenosu prava proizvođača fonograma, fakture ili izvodi iz banaka koji dokazuju finansiranje proizvodnje fonograma od strane podnosioca prijave, kao i svi drugi dokazi koji ukazuju na to da je lice koji podnosi prijavu zaista nosilac prava.

U slučaju da je u pitanju inostrani repertoar, odnosno da je nosilac prava na takvom repertoaru strano lice, podnosilac prijave mora uz prijavu podneti i ovlašćenje za generalno zastupanje ili ekskluzivni ugovor koji mora biti izričito određen u pogledu vremena i teritorije. Takođe, ugovor/ovlašćenje mora biti dostavljeno u originalu ili overenoj fotokopiji, uz prevod takvog overenja od strane ovlašćenog sudskog tumača.

Krajnji rok za prijavu fonograma, da bi lice ostvarilo pravo na učešće u raspodeli sredstava za određenu godinu, je 15.03. naredne godine. Na osnovu uredno prijavljenih fonograma i u zavisnosti od njihovog korišćenja, OFPS prikuplja naknadu, te je raspodeljuje nosiocima fonograma srazmerno korišćenju njihovih fonograma od strane trećih lica koja su platila pomenutu naknadu OFPS-u.

 


 

Sporni i duplirani fonogrami

U praksi može doći do situacije u kojoj su dva različita lica prijavila OFPS-u isti repertoar, odnosno određene fonograme i pritom dostavila dokaze koji ukazuju na to da su oni nosioci prava na predmetnom fonogramu. Po Pravilniku o prijavi fonograma i rešavanju spornih i duplih fonograma takvi fonogrami se nazivaju sporni. Stručna služba OFPS-a je dužna da prilikom svake prijave koja se podnese OFPS-u, izvrši proveru da li je prethodno podneta prijava za isti fonogram od strane drugog lica. Ukoliko jeste, stručna služba će o tome obavestiti podnosioce prijave, te će im ostaviti rok od 15 dana da nastali spor reše međusobnim dogovorom, kao i da o tome obaveste OFPS. U slučaju da, u propisanom roku, ne dođe do dogovora između strana u sporu, OFPS formira Komisiju za rešavanje spornih i dupliranih fonograma (u daljem tekstu: “Komisija”) i pokreće proceduru za mirno rešavanje sporova.

Komisija učestvuje u rešavanju spora kao posrednik između strana u sporu, te poziva obe strane na sastanak u cilju rešavanja spora, koji se organizuje u roku od 15 dana od dana proteka roka za obaveštenje da su strane u sporu postigle saglasnost o mirnom rešenju. Ukoliko ni na tom sastanku ne dođe do postizanja dogovora o tome ko je nosilac prava proizvođača fonograma, Komisija stranama u sporu ostavlja još jednu mogućnost da postignu pisani sporazum i da ga dostave OFPS-u u roku od 15 dana od održavanja sastanka. U slučaju da, po proteku tog roka, sporazum ne bude dostavljen OFPS-u, Organizacija će u narednih 5 dana obavestiti strane u sporu koja od njih je dužna da pokrene sudski postupak radi utvrđivanja prava proizvođača fonograma.

Nakon prijema navedenog obaveštenja, ta strana ima rok od 30 dana da pokrene postupak pred nadležnim sudom, te da o tome obavesti OFPS i priloži dokaz o podnetoj tužbi, a u suprotnom će sporni fonogrami biti pripisani strani u sporu koja ih je ranije prijavila. U Republici Srbiji, za ovakve vrste sporova nadležni su Viši sudovi ukoliko je jedna od strana u sporu fizičko lice, a u slučaju da su obe strane u sporu pravna lica, nadležni su Privredni sudovi. U samom parničnom postupku, koji se vodi radi utvrđenja nosioca prava proizvođača fonograma, dozvoljena su sva dokazna sredstva, a ne samo ona koja se prilažu Organizaciji prilikom prijave. Nakon što presuda kojom se utvrđuje koja je od strana u sporu nosilac prava proizvođača fonograma postane pravosnažna, OFPS će na osnovu te presude dodeliti jednoj od strana u sporu pravo na naknadu od emitovanja, reemitovanja i saopštavanja fonograma koji se emituje, odnosno reemituje.

U slučaju da jedan podnosilac prijave izvrši prijavu jednog fonograma dva ili više puta, takav fonogram se naziva duplirani fonogram. Pritom, različita izvođenja određenog repertoara, remiksi i slično se smatraju novim, odnosno jedinstvenim fonogramom. Dakle, može postojati više različitih fonograma, na kojima je zabeležen isti ili sličan repertoar.

U slučaju da stručna služba OFPS-a utvrdi da se radi o dupliranom fonogramu, obavestiće podnosioca prijave o tome, a takav fonogram neće registrovati u svojoj bazi fonograma, te sam podnosilac prijave neće biti u mogućnosti da svoja prava ostvari dvostruko ili višestruko.