Šta se promenilo u zakonu o faktoringu i koje su posledice po privredu
Faktoring je, pojednostavljeno, način da firma brže dođe do novca tako što svoje potraživanje (najčešće iz fakture) “proda” faktoru (banci ili faktoring društvu). Umesto da čeka da kupac plati za 30, 60 ili 90 dana, firma dobije novac ranije (umanjen za naknadu), a faktor potom naplaćuje od dužnika. U praksi je faktoring postao čest instrument likvidnosti, posebno za mala i srednja preduzeća.
Izmene Zakona o faktoringu donete su da bi se: (1) smanjile zloupotrebe i pravne nedoumice, (2) pojačao nadzor nad faktoring društvima i (3) digitalizovali i standardizovali ključni koraci (posebno kod elektronskih faktura). U nastavku su glavne novine, objašnjene “nematično”, ali uz očuvanje pravne preciznosti.
Ko sada može da koristi faktoring
Do sada se u praksi faktoring najčešće vezivao za privredna društva i preduzetnike. Novine eksplicitno šire krug ustupilaca (lica koja prodaju potraživanje faktoru). Pored privrednih društava i preduzetnika, kao ustupioci su prepoznate i druge organizacione forme koje obavljaju delatnost radi sticanja dobiti ili u okviru ekonomske aktivnosti, kao što su zadruge, registrovana poljoprivredna gazdinstva, poslovna udruženja, ustanove i druga pravna lica tog tipa.
Šta je praktična posledica? Više subjekata, koji realno posluju na tržištu i imaju potraživanja iz komercijalnih ugovora, dobijaju jasnu zakonsku osnovu da koriste faktoring, bez “tumačenja u hodu”.
Uloga Komisije za hartije od vrednosti
Jedna od ključnih sistemskih promena je premeštanje nadležnosti sa Ministarstva finansija na Komisiju za hartije od vrednosti (Komisiju), kada je reč o faktoring društvima: izdavanje odobrenja, prestanak odobrenja, oduzimanje odobrenja i nadzor. Ideja je da isti organ bude “jedna adresa” za ceo regulatorni ciklus, jer nadzor ima smisla samo ako nadležni organ može i da odobri rad, i da reaguje kada se pravila krše.
Važno je razlikovati: banke koje obavljaju faktoring i dalje potpadaju pod nadzor Narodne banke Srbije, dok se za faktoring društva fokus nadzora premešta na Komisiju. Pored toga, Komisija dobija mandat da postupa i prema licima koja obavljaju faktoring bez odobrenja.
Veća transparentnost svojinske strukture
Izmene uvode preciznije zahteve u dokumentaciji koja se prilaže uz zahtev za odobrenje, naročito radi usklađivanja sa propisima o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma. U praksi, ovo znači više naglaska na identifikaciji stvarne kontrole i pouzdanosti lica povezanih sa faktoring društvom.
Uvodi se i definicija “saradnika” (u smislu zakona), kako bi se obuhvatila relevantna povezana lica u mreži stvarnog vlasništva i upravljanja. Takođe, menja se logika dokazivanja: umesto nekih formalnih izjava, traže se dokaziva uverenja o neosuđivanosti i nepostojanju krivičnog postupka (u propisanim rokovima važenja dokumenata), u skladu sa AML pristupom procene rizika.
Nova pravila kod faktoringa sa regresom
Kod faktoringa “sa regresom”, ako dužnik ne plati na dospelost, faktor može tražiti namirenje i od ustupioca (u granicama ugovora i zakona). Izmene sada preciziraju šta se dešava nakon što faktor ostvari regres prema ustupiocu: faktor nije dužan samo da “vrati potraživanje”, već i da vrati sva prateća sredstva obezbeđenja iz osnovnog posla (npr. menice, garancije, zaloge – u meri u kojoj su bila vezana za potraživanje), i da o vraćanju obavesti dužnika, u zakonom predviđenom roku.
Zašto je to važno? Time se smanjuje rizik sporova i konfuzije u praksi: ko drži obezbeđenja, ko ima pravo da ih aktivira i šta je pravno stanje potraživanja nakon regresa.
Uz to, uvedena je i prekršajna odgovornost za nepoštovanje ovih obaveza, što pojačava “izvršivost” pravila u praksi.
Fleksibilniji rokovi plaćanja kod obrnutog faktoringa
Obrnuti faktoring je model gde inicijativa dolazi od dužnika (npr. velikog kupca): faktor plaća dobavljaču ranije, a dužnik zatim plaća faktoru u ugovorenom roku. Izmene preciziraju da rok naplate od dužnika može biti određen rokom iz osnovnog ugovora, rokom iz fakture ili drugim rokom dogovorenim između faktora i dužnika. Cilj je veća ugovorna fleksibilnost, uz naglašavanje da se u ovom segmentu ne primenjuju ograničenja iz propisa o rokovima izmirenja u komercijalnim transakcijama (kako je obrazloženo).
Novine vezane za formu ugovora o faktoringu
Jedna od najjačih novina za naplatu je mogućnost da ugovor o faktoringu, ako je zaključen u pisanom obliku, solemnizovan kod javnog beležnika i sadrži izričitu klauzulu izvršnosti, bude izvršna isprava. To praktično znači: nakon dospelosti, faktor može pokrenuti postupak prinudnog izvršenja na osnovu tog ugovora (pod uslovima iz zakona), bez prethodnog sudskog spora radi “utvrđivanja”.
Bitno: solemnizacija nije obavezna. Zakon je postavlja kao opciju – alat koji se koristi kada strane procene da im je potrebno jače obezbeđenje naplate.
Ograničavanje mogućnosti kompenzacije – prebijanja
U praksi se dešavalo da nakon zaključenja faktoringa ustupilac i dužnik urade prebijanje (kompenzaciju) svojih međusobnih potraživanja i obaveza, čime bi potraživanje koje je faktor kupio faktički prestalo. To stvara pravnu i finansijsku štetu faktoru.
Zato se uvodi pravilo: za vreme trajanja ugovora o faktoringu, potraživanje koje je predmet tog ugovora ne može prestati kompenzacijom između ustupioca i dužnika, osim ako ugovorom nije drugačije određeno. Dakle, pravilo postoji radi zaštite faktora, ali zakon ostavlja prostor da se ugovorom precizno urede izuzeci.
Veći stepen digitalizacije u postupku faktoringa
Izmene priznaju realnost digitalnog poslovanja: dokumentacija koja se predaje uz faktoring može biti u elektronskoj formi, a uvodi se i elektronski dokument kojim se potvrđuje datum prodaje potraživanja (datum predaje dokumentacije).
Još jedna praktična novina: može se ugovoriti da faktor, u ime i za račun ustupioca, obavesti dužnika o prodaji potraživanja. Ovo je važno jer u praksi faktori često operativno preuzimaju taj korak, posebno u platformskim i obrnutim modelima. Pravna poenta je precizna: ne menja se “ko je primarno odgovoran”, već se dopušta ugovorna delegacija radnje obaveštavanja.
Nova pravila o sporednim pravima i sredstvima obezbeđenja potraživanja
Uvodi se izričito pravilo da sa potraživanjem na faktora prelaze i sporedna prava i sredstva obezbeđenja (npr. pravo prvenstvene naplate, zaloga, jemstvo, kamata, ugovorna kazna i slično), u obimu predviđenom ugovorom o faktoringu. Takođe, naglašava se da za prenos tih sporednih prava nije potreban poseban ugovor, osim kada drugi zakon traži drugačije.
To je “čista” normativna intervencija radi pravne sigurnosti: smanjuje se prostor za argumente da je prenos potraživanja izvršen, ali da obezbeđenja nisu “pratila” potraživanje.
Uspostavljanje sekundarnog tržišta potraživanja
Izmene omogućavaju da faktoring društvo, ako ugovorom nije drugačije određeno, prenese dospela potraživanja i na drugo pravno lice (ne samo na drugo faktoring društvo). Ovo podstiče sekundarno tržište potraživanja, uz zadržavanje autonomije ugovornih strana da prenos zabrane ili ograniče.
Uspostavljanje Centralne evidencije faktoringa (CEF) i odnos sa E-fakturama
Najveća promena, koja će najviše uticati na operativnu praksu, jeste uvođenje centralne evidencije faktoringa za elektronske fakture koje su predmet faktoringa. Suština je da se napravi jedinstvena, elektronska baza u kojoj se vidi da je određena e-faktura “ustupljena” u faktoringu, čime se sprečava višestruko ustupanje iste fakture.
Obaveza je postavljena strogo: ustupilac (odnosno dužnik kod obrnutog faktoringa) mora evidentirati fakturu u CEF odmah nakon evidentiranja u sistemu e-faktura, a najkasnije narednog radnog dana. Pristup podacima imaju faktor, ustupilac i dužnik za svoje podatke, dok Ministarstvo i Komisija imaju pristup radi nadzora. Sistem se vezuje za elektronsku identifikaciju visokog nivoa pouzdanosti.
Da bi mehanizam bio efektivan, uvedene su i prekršajne sankcije za neupisivanje. Takođe, predviđeni su prelazni rokovi: centralna evidencija se uspostavlja u određenom roku, a obaveze upisa počinju da važe nakon početka rada evidencije, uz dodatni period prilagođavanja.
Ovaj tekst je informativnog karaktera i ne može biti shvaćen kao pravni savet.
